Ženska prava trebaju biti prioritet

Ponedjeljak 04. Siječanj 2010.   Izvor: časopis Zaposlena   Kategorija: Intervjui  

Nezavisna predsjednička kandidatkinja iznosi svoje stavove o ženskom glasačkom tijelu ali i ženskim pravima u Hrvatskoj.

Očekujete li ženske glasove u većem broju?

Žene čine 52% ukupnoga biračkog tijela u Hrvatskoj što je respektabilan postotak. Vjerujem da sam većini od njih kao kandidatkinja prihvatljiva zbog toga jer sam normalna i pristupačna osoba. Kao i većina Hrvatica zaposlena sam puno radno vrijeme na dva i više kolosijeka (jedan kolosijek je obitelj a ona nije uvijek samo zadovoljstvo nego i posao, to žene jako dobro znaju). Ipak, smatram se privilegiranom zbog toga što radim posao koji volim i voljela bih da nas je više takvih. Također, očekujem i glasove mladih djevojaka, radnica i studentica jer za njih sam moderna političarka za koju mogu biti sigurne da ih neće zamarati prošlošću nego će se truditi, zajedno s njima, kreirati bolju budučnost. Napokon, obrazovanje mladih i borba protiv maloljetničke delikvencije i jesu ključne točke mojeg programa.

Kako vidite prosječnu hrvatsku ženu i njezine probleme?

Prosječna žena u današnjoj Hrvatskoj nema nimalo lagan život. Pod pretpostavkom da je udata i da ona i suprug zarađuju prosječno ili manje od toga, a imaju, recimo, dvoje djece koje treba školovati od nje se očekuju nadnaravne sposobnosti. U mnogim manjim mjestima, zaposlenim ženama i majkama problem je nedostatak organizirane brige za djecu i nemogućnost - kod nas još uvijek - rada na pola radnog vremena kako bi mogle biti više s djecom. No, u ovo doba krize i recesije najgore je ipak nezaposlenim ženama, posebice onima koje su prešle 40 ili 50 godina. Žene su uvijek prve na listi za otkaz i daleko više ih je nezaposlenih od muškaraca i taj fenomen već prerasta u ozbiljan društveni problem. Duboko je nepošteno i nepravedno da najveći teret ove krize snose upravo žene i odmah iza njih, umirovljenici. Također, žene su danas najviše izložene stresu, što zbog nesigurnosti radnog mjesta što zbog nedostatka novca. Ženama u korporativnom svijetu nije ništa lakše; dok s jedne strane zarađuju više novca od prosjeka, one ponajbolje osuđene su prije ili kasnije na bliski susret sa “staklenim stropom” odnosno, nemogućnost napredovanja na pozicije s izvršnom odgovornošču. A one žene koje se odluče na samački život ili rastavljene žene, nerijetko se još uvijek promatra s određenom podozrivošću. Koliko god ovo društvo napredovalo i daleko je toga da je ekstremno patrijarhalno, ove dvije kategorije žena trpe dvostruke - i jednako nepravedne - standarde: s jedne strane njihov status izaziva pitanja tipa: zašto se nije udala ili zašto se rastala, a s druge ih smatraju idealnim radnicima od kojih se očekuje da se, budući da nemaju privatni život, u potpunosti posvete poslu i da rade prekovremeno. No, stvari se mijenjaju, želim vjerovati da će se situacija u zemlji popraviti te da ćemo i mi, žene, imati zasluženu bolju poziciju u društvu i opčenito kvalitetniji život.

Mislite li da je u Hrvatskoj dovoljno napravljeno po pitanju
ženskih prava?

U Hrvatskoj se ljudska prava opčenito ne poštuju u dovoljnoj mjeri. Vladajućim strukturama ona i nisu prioritet, a institucije pravobranitelja još uvijek nemaju odgovarajući autoritet u društvu. Nevladine organizacije ne mogu u potpunosti pokriti to područje, ponajviše zbog nedostatka sredstava a djelomično i zbog nedovoljnog broja osoba kvalificiranih za bavljenje ljudskim pravima odnosno specifično ženskim pravima. Problem ženskih prava treba rješavati sustavno i na više razina i u taj proces trebaju biti involvirane različite strukture; jer, uz sav napredak koji smo kao društvo ipak postigli još uvijek se kroz medije, školske udžbenike i odgoj provlače stereotipi vezani uz uloge muškaraca i žene. Zabrinjava i trend porasta nasilja nad ženama; one su i dalje najčešće žrtve obiteljskog nasilja te seksualnog uznemiravanja i mobbinga na radnom mjestu. A o nejednakim šansama za zapošljavanje i problemu nejednakih plaća za isti rad da i ne govorimo. Donekle tješi činjenica da to pitanje još uvijek nije u potpunosti riješeno niti u državama EU i SAD te je zato dobra vijest je da je predsjednik Barack Obama u siječnju ove godine potpisao tzv. Lilly Ledbetter Act, zakon o pravu na jednaku plaću. Vjerujem da stvari polako kreću na bolje za sve žene ovog svijeta, vjerujem i da bi žena predsjednica, Hrvatskoj više nego dobrodošla, kao primjer svim ženama da, ako žele mogu sve, a i zbog toga što znam da će budućoj predsjednici ženska prava biti prioritet.